Pege se razvijaju na lišću, peteljkama, cvetnom stablu, cvati. Na lišću pege su okrugle u obimu 2-4 mm, svetle sredine i ljubičastih ivica. Na peteljkama pege su puno krupnije, ovalne i nikada se ne spajaju. Posledica spajanja pega je sušenje delova (cijelog) lišća. Prvo je napadnuto
srednje i starije lišće, najmlađe ostaje zdravo. Koren napadnutih biljaka se slabije razvija i sadrži manje šećera.
Kod jakih zaraza i masovnog sušenja lišća biljka nastoji nadoknaditi izgubljeno lišće pa dolazi do retrovegetacije.

U jesen se ostaci zaraženog lišća zaoru, prezimljuje u obliku gustog spleta hifa ili stroma (glavni izvor zaraze), dok je drugi izvor zaraze seme (klupko).

Suzbijanje : Setva tolerantnih sorata, primjena fungicida, plodored, duboko zaoravanje zaraženih ostataka, kalijumova đubriva indirektno smanjuju zaraze, dezinfekcija semena nema veći značaj jer se zaraza širi lokalno, ali se ona sprovodi zbog drugih uzročnika bolesti. Trend u istraživanju je kako prognozirati njezinu pojavu te na osnovu prognoze obaviti tretiranje fungicidom. Prag za prvo tretiranje se uzima 5% bolesnih biljaka s 5 pega/biljci ako je sorta osetljiva, odnosno 10% biljaka s 5-10 pega/biljci ako je sorta srednje otporna ili otporna.

Pripremio: dipl ing polj Predrag Nastić 

Korišćen materijal : “Bolesti ratarskih kultura” autor: Prof. dr. sc. Jasenka Ćosić