Bela trulež – Sclerotinia sclerotiorum

Parazitira na svim vrstama iz porodice tikava uzrokujući ugibanje cele biljke ili pojedinih vreža. Najčešće dolazi kod gajenja u zaštićenom prostoru. U uzdužnom preseku kroz stabljiku u unutrašnjosti nastaje snežno beli micelij s malim crnim sklerocijima. Mogu biti napadnuti i plodovi koji se nalaze u zemlji. Kod gajenja u zaštićenom prostoru, napadnuti su i plodovi koji su udaljeni od zemlje. Do infekcije dolazi preko zaostalih osušenih latica. Na plodovima nastaju crni sklerocidiji uz pojavu vlažne truleži.

Epidemiologija : U obliku sklerocija gljiva može preživeti dugi niz godina u zemlji. Na sklerociju se formiraju apoteciji koji u sebi sadrže askuse s askosporama. Iz askusa se oslobađaju askospore koje inficiraju biljne organe. Na sklerociju se može razviti micelij koji je u stanju inficirati biljku domaćina. Gljiva može preživeti određeno razdoblje u obliku micelija kao saprofit. Voli lagana, dobro prozračena zemljišta, u kojima se ne nakuplja suvišna voda. Višak vode u zemlji je povezan s nakupljanjem većih količina CO2, a u takvim zemljištima se vrste Sclerotinia slabije razvijaju.

Suzbijanje  : Smanjenje zaraznog potencijala ide u mere preventive :

uvođenje plodoreda – mogu se upotrijebiti Gramineae
dubokim oranjem unosimo sklerocije duboko u zemlju, pa se ne mogu stvarati apoteciji
zaražene biljke treba ukloniti iz rasada pre nego što se formiraju sklerocije i spaliti ih
u staklenicima se zemlja steriliše vodenom parom
prskanjem biljaka oko korenovog vrata donekle umanjujemo napad, a prskanjem ostalih delova zaštićujemo od infekcija askosporama
zaraza na plodovima se može značajno redukovati smanjenjem relativne vllažnosti vazduha
sa zaštitom plodova treba početi u vreme prvog precvetavanja

Pripremio: dipl ing polj Predrag Nastić

Preuzet tekst : “Fitopatologija” autor : Tisa Vizek