KOLUMNA – I tako, Slovenci će uskoro imati i Istarski pršut. Jest da imaju “tri hektara” istarske zemlje, no dovoljno da pršut zaštite kao svoj regionalni proizvod. Opet nam je ministar Jakovina tropnuo koliko je dug i širok.

Čovjek se “ubija” od posla da bi našoj poljoprivredi bilo bolje. I građani samo što se ne ubiju od zadovoljstva njegovim radom. Čitam danas o tome kako nam je poljoprivreda u kolapsu i da nek se ne nadamo čudesnom oporavku ulaskom u EU. Iako se svi nadaju pozitivnom pomaku u cikličkom periodu od pet godina, možemo slobodno to zaboraviti. Hrvatski seljak nada se da će povući kakvu lovu iz nekog EU fonda no činjenica je takva da u pravilu države za poljoprivredu povuku novca čak i nešto manje nego što su uplatile EU.

Prema nekim procjenama hrvatski poljoprivredni kapacitet je takav da bi mogao skrbiti i za 25 milijuna ljudi. Sjećam se da je u vrijeme socijalističke Jugoslavije bilo govora o tome da imamo takvu zemlju i more da nikad ne bismo trebali biti gladni. Realnost je porazna. Gubimo na svim frontovima. Uhvaćenu srdelu pakiraju negdje usred Srbije. Valjda ih zovu “Moravskim srdelicama”. Mediteranska smo zemlja, a uvozimo lavandu! Pola obale nam miriši po lavandi, a mi ju uvozimo kao da nam život ovisi o njoj. Uvozimo i ružmarin. Bože, ako nečeg imamo u izobilju onda je to ružmarin. Kakvo je to ministarstvo koje ne surađuje sa svojom seljačkom populacijom i ne ukazuje im na deficitarnost nekog proizvoda za koje postoji interes na domaćem tržištu?

Čini se da uopće nema komunikacije na relaciji ministarstvo – poljoprivrednici. Ako itko išta zna o tome što se uvozi u onda je to država i ovaj resor. Nažalost, više nema carina i zaštite hrvatskih proizvoda. Konkurencija je velika, a EU upumpava ogromne svote novca u španjolsku, francusku i talijansku poljoprivredu. Iako je naš sektor relativno čist i mogao bi biti uspješan u ostvarivanju odličnih rezultata u organskoj poljoprivredi, jednostavno ne konkuriramo cijenom proizvoda tako da ni ne čudi da uvozimo i koprivu!

Nu, Slavonija ravna je poznata po proizvodima od mesa. Sad nam se ni to ne isplati. Ubijaju nas trgovački lanci koji za jeftinu lovu dovoze ogromne količine mesa nepoznatog porijekla i kvalitete. Osiromašenom hrvatskom narodu više ništa nije važno odakle je što. Kupuje se sve i svašta i ne gleda se ništa osim cijene. Spremni smo sve progutati da ne ostanemo gladni. Ne vodimo brigu je l’ to već prepakirano meso i je li piletina kupljena za jedan euro vani jer je jeftinije nama prodati otpisano meso, nego da se bakću oko toga kako i kamo će ga dati na otpad. Hrvatska politika neplaniranih subvencija i nekontroliranja stvarnih poljoprivrednih investicija svela je hrvatsku poljoprivredu na razinu pro forme.

U hrvatskom agraru vlada kaos i sve je već odavno proliveno mlijeko. Uvozimo svinjsko meso, mlijeko, jaja, kuhanu ciklu iz Španjolske, a sami smo mogli konkurirati EU u tim proizvodima. EU nam odbija projekte ministarstva poljoprivrede jer ih slaže hrpa diletanata koji ni ne znaju što im je u opisu posla. Imamo kolone traktora na cestama jer su nam seljaci izgubljeni u vremenu i prostoru. Hrvatska je u investicijskoj hibernaciji kojom sustavno unazađuje sve segmente društva. Nažalost, novca nema i ništa neće moći riješiti ovaj kaos koji urušava hrvatsku poljoprivredu. Kao i u ostalom poduzetništvu dogodit će se sporadični uspjesi gdje će koji pojedinac otkriti priliku u uzgoju nekog proizvoda kojeg cijenom može plasirati na europsko tržište. Sjećam se onog zamaha kad je svojevremeno svako malo nicala neka farma nojeva po Hrvatskoj. Sad imamo tek političare s glavom u pijesku.

Uvozimo šljive, jabuke, grožđe, a voćnjaci nam propadaju jer nitko od velikih otkupljivača ne želi otkupiti hrvatski proizvod, a ako i uzmu plaćanja u pravilu kasne. Podrumi poznatih vinara su prepuni kvalitetnog vina koja leže po nekoliko godina jer ih se ne može prodati. Uvoze se velike količine jeftinih španjolskih, francuskih ali i kosovskih, bugarskih i makedonskih vina. Teško je dati bilo kakav konstruktivan prijedlog za spas hrvatske poljoprivrede. Jednostavno smo u EU ušli stihijski i nepripremljeni.

Trebalo bi pod hitno osnovati forum ekonomskih i poljoprivrednih stručnjaka koji bi ponudili kakav ubrzani plan oporavka te ga od sela do sela predstavljali seljacima nudeći im i stručnu pomoć oko aktivacije fondova EU. Nažalost, vidim u tome prigodu da država osnuje još jednu agenciju. Ministar nam ne strepi; on se ima u čemu voziti, a ionako kupuje u trgovačkom lancu.

Autor/izvor: Krešimir Butković  preuzeto sa sajta : seebiz.eu